Klub HSS-a – Izlaganje Marijane Petir, 29. i 30. rujna

Klub HSS-a – Izlaganje Marijane Petir, 29. i 30. rujna

alt

Zakon o trgovini
Zalažući se kao i uvijek do sada za temeljne obiteljske i kršćanske vrijednosti teško možemo u Klubu HSS-a prihvatiti neke od odredbi koje slijedom dosadašnjih nemilih iskustava  idu očigledno na štetu  hrvatskih radnika, a posebno radnica zaposlenih u trgovini.
U stvari nelogičnosti i neusklađenosti možemo grupirati u dvije temeljne dileme:

a) prvo, što je temelj za donošenje Zakona – Odluka Ustavnog suda – a to nameće pitanje da li Ustavni sud postaje zakonodavac u RH ?!
b) drugo, radi se o udaru koji direktno krši  temeljna ljudska prava preko dvije stotine tisuća  zaposlenih žena u trgovini,koje u biti nitko do sada nije stvarno zaštitio niti će moći štititi ubuduće ako Zakon ostane ovakav.
 A one nas plaćaju da to činimo.
To svi dobro znamo i pred tom činjenicom ne možemo zatvarati oči.
Pođimo redom.
Ovo je još jedan Zakon koji se donosi na temelju Odluke Ustavnog suda pa se nameće,ponavljam, retoričko pitanje da li Ustavni sud postaje zakonodavac u RH?
Ta je odluka iznimka u europskim razmjerima.
Primjerice, njemački je Ustavni sud donio odluku o istoj problematici, u isto vrijeme kad i hrvatski, dijametralno suprotnu odluci hrvatskog Ustavnog suda.
A praksa koju je naš sud doveo u pitanje uobičajena je praksa u Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji.
Takva odluka Ustavnog suda pogoduje krupnome kapitalu i,naglašavam, u neravnopravan položaj dovodi radnike a posebice radnice.
Svakako, sada kada se približavamo ulasku u Europsku uniju, valjalo bi preispitati ovu odluku koja ide na štetu hrvatskih radnika i protivna je europskoj pravnoj praksi, pa ma koja je instanca donijela.
Pozivajući se na odluku Ustavnog suda u vezi zabrane rada nedjeljom, Vlada je  iz Zakona o trgovini izbrisala odredbe koje su se odnosile na radno vrijeme prodavaonica tijekom tjedna i nedjeljom i omogućila poslodavcima da određuju radno vrijeme trgovina kako im odgovara, što će se, po običaju, slomiti na leđima zaposlenih.
Ispada da će poslodavci sami moći odlučivati kako će trgovine raditi, pa ako treba i 24 sata. Oni bi pritom trebali voditi računa o odredbama Zakona o radu kada je riječ o radnom vremenu, ali dosad su se te odredbe često i u pravilu kršile.
HSS se je vodio načelom zaštite prava radnika i radnica ali i činjenicom da smo zemlja kršćanskih i obiteljskih vrijednosti i tradicija, kada smo predložili Izmjene i dopune Zakona o trgovini 2003. godine kojim je uvedeno i reguliranje (zabrana) rada nedjeljom u trgovinama i koje je Hrvatski Sabor usvojio.
 Isti Zakon je Ustavni sud nažalost ubrzo ukinuo zasut žalbama trgovačkih lanaca i njihovih istomišljenika. Obrazloženje o ukidanju odnosilo se je na narušavanje nejednakosti poduzetnika unutar sektora trgovine.
U međuvremenu je donesen novi Zakon o trgovini 2008. godine koji je evo vidimo opet pao na Ustavnom sudu pa tako poslodavci sada mogu sami određivati radno vrijeme kako žele.
To je svojevrsni udar upravo na žene tj. radnice kojih u trgovini ima preko 200 tisuća i koje sa ovakvim zakonskim rješenjem gube mogućnost da budu sa svojim obiteljima, a tjera ih se da doslovce bez odmora rade za mjesečnu plaću od 2500 kuna.
Naravno, protuargument je da inspekcija treba raditi svoj posao, no činjenica je da stvarnost izgleda potpuno drugačije.
U trgovini radnici rade mjesečno i do 50 sati prekovremeno i neplaćeno. Radnici i radnice rade prosječno dva tjedna bez prekida, a katkad i po mjesec dana bez ijednoga dana odmora. To je stvarnost i pravo stanje pred kojim se zatvara oči. Takve radnice i radnici ne mogu u tom ritmu raditi cijeli životni vijek.
To znači da je realno očekivati da će se dobar dio njih razboljeti, a njihova će liječenja pasti na teret države, odnosno poreznih obveznika. Time se stvara novi kontingent trajno nezaposlenih i nezaposlivih ljudi.

Udio zaposlenih u trgovini nije beznačajan, čini čak 17,3% ukupnog broja zaposlenih u RH. Riječ je o 260 tisuća zaposlenih koji rade u preko 50 000 prodavaonica a procjenjuje se da nedjeljom radi oko 40 000 radnika u trgovinama a možda i više , ako se uzmu u obzir članovi obitelji koji nedjeljom rade u trgovini dok inače nisu tamo zaposleni.
Mnogi rade sedam dana tjedno, nemaju niti jedan slobodni dan a tako je i s blagdanima i neradnim danima.                                                                                                U nekim prodavaonicama radnici po 6 mjeseci nisu imali niti jedan slobodan dan premda im je to Zakonom o radu zajamčeno. Prekovremenih sati u prodavaonicama je toliko da bi se moglo zaposliti još 10 000 ljudi.
Većina radnika za rad nedjeljom, blagdanima i neradnim danima uopće  nije plaćena uz već poznato niske plaće u trgovini.
U nekim trgovačkim lancima radi se u tri smjene, odnosno 24 sata dnevno svih sedam dana u tjednu i to tako da radnici unaprijed ne znaju u kojoj će smijeni raditi ali su obvezni čekati u pripravnosti kada ih poslodavac pozove kako ne bi izgubili posao.
Tako su radnici prisiljeni pristati na neljudske radne uvjete jer se često nalaze pod pritiskom izravne ucjene otkazom.
Brojne obitelji nemaju niti jedan dan u tjednu kako bi mogli biti zajedno.
I u slučajevima, doduše rijetkim kada radnici u zamjenu za rad nedjeljom dobiju drugi slobodni dan u tjednu, to ne može biti adekvatna zamjena jer drugi članovi obitelji taj dan nemaju slobodan.
Čak ni brojni poslodavci ne smatraju rad trgovina nedjeljom i blagdanima potrebnim i profitabilnim, ali su mnogi, tjerani bespoštednom konkurencijom u kojoj osim radnika stradavaju i mali poduzetnici a njih u trgovini ima 22 000.
Problematika radnog vremena prodavaonica u posljednje vrijeme zaokuplja većinu europskih zemalja. U Austriji je zabranjen rad nedjeljom i blagdanima uz izuzeća u vrijeme turističke sezone.
U Njemačkoj u pravilu prodavaonice ne rade nedjeljom uz određeni broj iznimaka.
Slična je situacija i u Danskoj  gdje su u načelu prodavaonice zatvorene dok male prodavaonice rade neograničeno.
U Finskoj  prodavaonice nedjeljom i blagdanom rade od 12 do 15 sati i to samo lipnju, srpnju i kolovozu plus 5 nedjelja prema odluci resornog Ministarstva.
U Norveškoj je dopušten rad samo tri nedjelje prije Božića od 14 do 20 sati. U Grčkoj su u pravilu velike trgovine zatvorene nedjeljom dok u manjim mjestima i turističkim zonama nema ograničenja za rad.
Dakle, druge zemlje i turističke destinacije teže neradnoj nedjelji i blagdanima pogotovo zato što su propisane dežurne trgovine kao i prodavaonice u turističkim mjestima sasvim dovoljne za osnovne potrebe.
Vikendom a posebno nedjeljom, turističku potrošnju treba preusmjeriti prema ugostiteljskim objektima i seoskim gospodarstvima a ne prema trgovinama i na tome Ministarstvo turizma i radi.
Stav je nas u HSS-u da je iznimno važno očuvati i promicati dostojanstvo radnica i radnika. Naše je društvo a posebno mediji, prepuno senzacionalnih događanja pa je u toj buci katkad teško čuti glas „malih ljudi“, konkretnih radnika i radnica koji svakodnevno rade, ne prave skandale, ne pripadaju nikakvoj egzotičnoj ili glamuroznoj skupini.
Stoga ovo govorim zbog njih.
Pred kršenjem njihovih prava javnost često zatvara oči.
Odluka Ustavnog suda a time i Države da odustane od uređenja jednog područja društvenog života može imati dugoročno teške posljedice po ukupni društveni život.
Ta odluka nikako nije vrijednosno neutralna.
Na to je upozorila i Komisija Iustutia et pax: ”Ovakva odluka pogoduje razvoju niske razine kulture shopping mallova koja, osnovom onog što pokazuje i uzrokuje, uvelike reducira i erodira  autohtonu hrvatsku kulturu,a time i bitne hrvatske vrijednosti.
Na taj način širi se potrošački mentalitet, stvaraju se pretpostavke za zapadanje građana u dužničko ropstvo, a što je najvažnije, otvara se mogućnost da hrvatski građani i u drugim područjima života budu jeftini radnici bez dostatnog odmora. Krupni kapital osvaja prvo najslabije utvrde, a to su u našem slučaju trgovine, jer u njima rade pretežno žene s najmanje realne moći u društvu i s najlakšom mogućnošću zamjene ako se pojedinačno ili organizirano usprotive izrabljivačkoj politici poslodavaca i zakonodavaca.
Trgovine su tako samo lakmus papir za daljnje širenje deregulacije u zaštiti rada i radnika u Hrvatskoj što već uzrokuje, a i još će više uzrokovati, mnoge negativne posljedice.“
Braneći slobodu nedjelje za radnice i radnike u trgovini mi u HSS-u ne branimo samo jedan poseban ceh ili sektor, već kulturu hrvatskog radništva i cjelokupnoga hrvatskog društva. Zato i upozoravamo da država mora preuzeti odgovornost za uređenje bitnih područja javnoga života, a trgovina svakako pripada jednom od njih.
Stoga  završno, predlažemo da uskladimo neusklađeno  i da radnicama i radnicima i trgovini obranimo ljudsko dostojanstvo i njihovo pravo na obitelj i odmor.
Ne dozvolimo da radi nesigurne sadašnjosti izgubimo izglednu budućnost!
 

Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja

Republika Hrvatska Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja  postavlja ljestvicu zaštite okoliša na novu razinu, pa i u europskim okvirima. Obuhvat zakona te njime predložena rješenja razmatrana su u redovnom postupku u dva čitanja što je dalo mogućnost najširoj javnosti, uključujući i različite dionike stručne javnosti da predlože i u tekst zakona ugrade najbolja rješenja pa tako i većina primjedbi Klub HSS-a je usvojena te ćemo stoga podržati donošenje ovog Zakona. Mi u HSS-u pozdravljamo odluku da se pitanje svjetlo onečišćenja riješi Zakonom jer smo upravo mi u 2007. godini izradili svoj prijedlog Zakona o svjetlosnom onečišćenju za čije donošenje tada nije bilo interesa. Sličan zakon, kao i slične obvezujuće akte donio je tek mali broj zemalja i u Europi i u svijetu pa ovim Zakonom Hrvatska u tom području postaje lider u Europi. Primjedbe na konačni prijedlog zakona, a za koje smatramo da ih je potrebno doraditi vezane su uz jezičnu nekonzistentnost izričaja.
Ozbiljnost tematike koju zakon obuhvaća (a koja se možda često ne prihvaća s potrebnom pažnjom i ozbiljnošću – kao što se nekada niti većina rasprava o zaštiti prirode i okoliša nije dovoljno ozbiljno shvaćala) i ozbiljnost rasprave o predloženom zakonu očitovala se i kroz argumentiranu raspravu u Klubu HSS-a.
U toj je raspravi prijedlog zakona raspravljen s najrazličitijih stajališta: stajališta zaštite prirode i okoliša, stajališta proizvođača svjetiljki i projektanata, institucija i udruga koje provode monitoring okoliša i prirode, potreba astronomske zajednice te ne manje važnima potrebama i mogućnostima provedbe toga zakona na razinama lokalne uprave i samouprave. Gradovima i općinama kako je to bilo predloženo u prvom čitanju Zakona, provedba predloženih zakonskih rješenja predstavljala bi ogroman financijski teret, međutim usuglašena rješenja i doprinos ideja Kluba zastupnika HSS-a u saborskoj raspravi u prvom čitaju dala su potrebna poboljšanja.
U ovom konačnom prijedlogu Zakona o kojem danas imamo priliku raspravljati „pomirena“ je većina pristiglih primjedbi o čemu svjedoči podrška ovom zakonu od Hrvatskog udruženja za rasvjetu i astronomske zajednice, kao i zadovoljstvo predstavnika Općina i Gradova oko predloženih zakonskih rješenja koja zadiru u njihovu, u većini slučajeva, skromnu blagajnu.
Do danas je 159 gradova i općina u RH uz pomoć  Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost  ukupno realiziralo 171 projekt javne rasvjete.
Ukupna investicija projekata iznosi 126 milijuna kuna dok je Fond za sufinanciranje osigurao 57 milijuna kuna. Do sada Fond je korisnicima sredstava isplatio 44 milijuna kuna. Fond je za sufinanciranje u 2011. i 2012. godini prihvatio novih 159 projekata javne rasvjete u 155 gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Ukupna investicija tih projekata iznosi više od 200 milijuna kuna, a odobreno sudjelovanje Fonda je 96 milijuna kuna.
Unatrag nekoliko godina u Hrvatskoj gotovo u svim novim projektima rekonstrukcije postojeće odnosno izgradnje nove javne rasvjete kao svjetlosna tijela odabrane su  učinkovite svjetiljke koje zadovoljavaju kriterije zasjenjenosti i zaštite od svjetlosnog onečišćenja.
Većom energetskom učinkovitošću javne rasvjete smanjuje se potrošnja električne energije, a time se smanjuje emisija onečišćujućih tvari iz hrvatskog  elektroenergetskog sektora. Primjenom energetski učinkovite javne rasvjete (ekološke rasvjete) otklonjeno je svjetlosno onečišćenje okoliša koje ima negativan utjecaj na bioraznolikost, čovjekovo zdravlje i noćni krajobraz.
Bitno je napomenuti da je na sustave javne rasvjete moguće ugraditi i sustave za regulaciju javnom rasvjetom. Na taj način moguće je regulirati snagu tijekom dijela noći, a samim time i svjetlosnog toka, što ima za posljedicu produženje životnog vijeka izvora svjetlosti.
Uštede koje je moguće postići rekonstrukcijom postojećih sustava javne rasvjete iznose:
do 30% za zamjenu samo rasvjetnih tijela te
do 50% zamjenom rasvjetnih tijela i ugradnjom sustava regulacije javne rasvjete
Razmišljajući o svjetlosnom onečišćenju pogledala sam naš Planet na Google Map-u u noćnom izdanju. Na području Europe, područje dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije još su uvijek tamnija od ostalih dijelova Europe posebno zapadne Europe. Da li to predstavlja za nas prednost ili manu? Ako je prednost možemo li tu prednost iskoristiti? A ako je mana, da li je možemo korisno ispraviti?
Prema potencijalu koji primjena toga zakona nudi prvo se nameće pitanje gospodarskog efekta na dionike i subjekte na koje će provedba zakona imati utjecaja. Potreba uvođenja javne rasvjete u prostore koji su danas bez javne rasvjete kao i modernizacija postojeće javne rasvjete koja je četo energetski neučinkovita i svjetlom onečišćuje okoliš doprinosi oživljavanju gospodarskih aktivnosti u planiranju i projektiranju, u proizvodnji svjetiljki i opreme kojom bi se zadovoljili uvjeti koji će biti propisni provedbenim aktima ovoga zakona. Navedeno predstavlja mogućnost da se kroz postavljanje standarda naša industrija potakne na iskorak i na razvoj proizvoda koji će moći konkurirati i u budućnosti biti vodeći na europskom i svjetskom tržištu rasvjetne opreme. Istovremeno se pruža i prilika da se visoko postavljenim standardima zabrani uvoz loše, energetski neučinkovite i po okoliš štetne i često zastarjele tehnologije.
Drugi pozitivan iskorak ovog zakona vidim u zaštiti „divljih svojti“, kako je to predloženo zakonom, kao dodatni doprinos zaštiti i očuvanju biološke raznolikosti kojom se također često i s pravom hvalimo u Europi i svijetu. Baš ta očuvana biološka raznolikost i prirodni krajobraz potencijal su za razvitak države u čemu značajno doprinose promociji hrvatskog turizma baziranoga na zdravom, očuvanom i izvornom okolišu.
U raspravama koje smo vodili,  spomenuta je i ideja uspostave „Parkova tamnog neba“ kao posebnog fenomena. Prvi Park tamnog neba uspostavljen je u državi Utah, SAD 2007. godine (danas u svijetu ukupno ih ima 11), a od 2009. godine u neposrednom susjedstvu u Mađarskoj apliciran je drugi takav park u Europi.
Po karakteristikama područja i mogućnostima u Hrvatskoj se razmišlja o pogodnim lokacijama u području Petrove gore i otoka Lastova (a te lokacije imaju daleko bolje uvjete za promatranje noćnog neba od mađarskih). Takva tamna područja osiguravaju izuzetne uvjete za promatranje neba te je u tom prostoru tijekom noći na nebu moguće vidjeti i do 15.000 zvijezda, za razliku od urbanih centara gdje se s dosta muke može vidjeti manje od 500 zvijezda.
Potencijal takvih lokacija i okolnih područja za dodatnu turističke ponude npr. „astronomski turizam“ nije zanemariv. Naime astronomske pojave koje možemo pratiti na nebu raspoređene su tijekom cijele godine poput kiše meteorita, najpoznatijih perzeida u kolovozu, leonida u studenom, lirida u travnju i drugih.
Prepoznajući svoje bogatstvo koje štitimo raznim oblicima i režimima zaštite prirode, stavljanjem ovog Zakonskog prijedloga u proceduru potvrđujemo opredijeljenost Hrvatske za poštivanje visokih standarda zaštite okoliša i prirode, ali i energetske učinkovitosti u ovom dijelu svijeta za koji se često hvalimo da je najljepši.
 

INFORMACIJEKONTAKTKARTA

HRVATSKA SELJAČKA STRANKA

Ulica kralja Zvonimira 17
HR-10000 ZAGREB
e-mail: hss@hss.hr

PODACI

OIB: 56890881647
IBAN: HR4824020061100749247
Erste&Steiermärkische Bank d.d.

TAJNIŠTVO

t: +385 1 45 53 627
t: +385 1 45 53 624
f: +385 1 45 53 631

  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.