O razgovorima o promjenama Ustava najveći prijepor je o glasovanju dijaspore. Kakvo je stajalište HSS-a o tome?                                                                                                                                                                                                                  Nitko ne može poreći da je dosad bilo promašaja i propusta u načinu glasovanja naših državljana izvan Hrvatske. Sigurno tu štošta treba mijenjati, ali moramo biti svjesni toga da smo narod s brojnom dijasporom koja treba primjereno biti zastupljena u Saboru.  Nekad je bilo 12 zastupnika dijaspore, danas ih je pet. Nisam za to da se njihov broj dalje smanjuje i protivim se prijedlozima nekih iz oporbe da dijaspora ima jednog, najviše dva zastupnika.

Pripadnici talijanske manjine u Hrvatskoj glasuju za talijanski parlament dopisno. Zašto to ne omogućiti i hrvatskoj dijaspori? 

Smatram da bi dopisno glasovanje potaknulo Hrvate u iseljeništvu da se u većem broju odazovu na izbore.  Neke su države to uvele, i to dobro funkcionira. Kod nas su, međutim, kada je dopisno glasnovanje spomenuto kao ideja, odmah krenule rasprave o tome kako će se puno varati, kako se to ne može kontrolirati, kako nismo dosegli potrebnu razinu političke kulture za tako nešto. Na tome je zasad zapelo.

Ovih ste dana razmijenili oštre riječi sa šefom Atlantic grupe Emilom Tedeschijem, koji tvrdi da želite i dalje politički upravljati Podravkom.                                                                 

Podravka ima svoj Nadzorni obor i svoje vlasnike, a ja samo želim dati doprinos kao koalicijski partner u Vladi, jer je država, s više od 26 posto, pojedinačni najveći vlasnik. Zagovornik sam toga da svi vlasnici, i država i fondovi, ali i mali dioničari, imaju svoje predstavnike u nadozrnom odboru. Reagirao sam zato što su opet izigrani mali dioničari koji imaju više udjela nego svi fondovi zajedno . Prođe li ponuđeni prijedlog , fondovi bi od sedam članova NO-a imali četiri, što je nedopustivo, jer ne odgovara vlasničkoj strukturi. Dvaput sam razgovarao s Tedeschijem, koji je izrazio interes za kupnju Podravke. Rekao sam da me to raduje, jer to znači da, unatoč svemu, vjeruje u Podravku. Rekao sam mu i da je tvrtka na burzi. Ali, njega to očito ne zanima, nego je zainteresiran za to da država proda svoj udjel. Tome se protivim, jer Podravka spada u ono što nazivamo obiteljskim srebrom, a nema ga još mnogo u toj škrinji.

Namjerava li Vlada prodati svoj udjel u Podravci?                                                                                                                                                                         

Ne, zasad se o tome ne razmišlja. Ima u Hrvatskoj onih koji be sve prodali, koji kažu da i HEP treba prodati, da i Hrvatske željeznice treba privatizirati. Lako je prodati! Ali, kad nakon prodaje iskrsnu problemi, rješenja se traže na Markovom trgu! Zagovornici prodaje svega tvrde da je država loš gazda.  Jest, ali samo ako su uime države na čelu tvrtki neodgovorni ljudi. Podravka nije značajna samo za Podravinu, nego i za cijelu Hrvatsku. Da Hrvatska ima 10 takvih tvrtki koje više od 50 posto proizvoda izvoze, dukčije bismo se nosili s krizom. Odluči li se Vlada jednog dana na prodaju, trebat će napraviti novu procjenu, a podaci će sigurno pokazati nešto sasvim drugo od rezultata procjene rađenih devedesetih prošlog stoljeća i za Podravku i za druge tvrtke. A onda će i puno više novca trebati pripremiti i gospodin Tedeschi i drugi zainteresirani.

Otkud Tedescijeva tvrdnja da se zauzimate za ,,kontinuitet Polančecove brige za Podravku,,?                                                                                                                                                                         

Prvi sam još 2077. progovorio i najglasnije govorio o tome da je loše što se krenulo s odljevom novca iz Podravke, čija se uprava više bavila kupnjom dionica i kreditnim linijama, a manje proizvodnjom. Ne sjećam se da je tada netko drugi na to upozoravao. Naprotiv, bilo je puno onih koji su ,,puštali maglu,, i govorili da i nije baš tako. Sada je sve to ,,u procesu,, za to nadležnih institucija. Tedeschiju očito smeta što se zalažem za to da se država brine o Podravci kao tvrtki od vitalne važnosti. Mogu mu samo poručiti da od toga neću odustati.

Predbacuje vam se i to što je vaša osobna liječnica, zato što je iz HSS-a, u NO-u Podravke.                                                                                                                                                                           

Jedan sam od 13.000 njezinih pacijenata i nije, naravno, u NO-u zato što je ,,moja,, liječnica, nego zato što je na poslijediplomskom studiju osposobljena za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora. Točno je da je i čelnica lokalnog HSS-a, ali ne jednom sam pokazao ja je jedno služba , a drugo družba. Ako je moj jednini krimen to što je član NO-a Podravke ujedno i član HSS-a, nije mi to teško podnijeti.

Kako odgovarate na optužbe anonimnog HSS-ova dužnosnika, koji za jedne novine kaže da cijelu stranku žrtvujete zbog Podravke i da solirate u svemu što govorite o toj tvrtki?                                                                                                                                                                                               

Ne pogađaju me takve optužbe, jer su neutemeljene, ali mi smeta što se ,,visokopozicionirani HSS-ov dužnosnik iz zapadne Slavonije,, krije, jer to sugerira da se boji pod imenom i prezimenom izreći svoj stav. A u HSS-u se nitko nikoga ne boji, o svemu se krajnje otvoreno raspravlja. Živim u koprivničkom kraju i stalno primam poruke ljudi zabrinutih što će biti s Podravkom. Zato mogu reći da govorim u njihovo ime, jer o Podravci ovisi sudbina mnogih ljudi i njihovih obitelji. Podravka je hrvatska, ugledna tvrtka, iznimno važna za hrvatsku privredu. To mora i ostati.    

Iz razgovora sa Josipom Friščićem, predsjednikom HSS-a i potpredsjednikom Hrvatskog sabora

Vjesnik, 25.02.2010. str. 6. i 7.