VLADO GRUBIĆ – MAČO (13.10.1935. – 13.8.2017.)

VLADO GRUBIĆ – MAČO (13.10.1935. – 13.8.2017.)

Hrvatska seljačka stranka, svi njezini članovi, pristaše i prijatelji u domovini i svijetu tuguju, jer nas je napustio jedan od najodanijih HSS-ovaca, Vlado Grubić iz Vranjica – naš Mačo.

Ispraćaj Vlade Grubića – Mače bit će u srijedu, 16. kolovoza 2017. godine u 16:15 sati na splitskom groblju Lovrinac.

 

 

 

 

 

 

 

 

Mačo je rođen 13. listopada 1935. godine u Vranjicu pored Solina u obitelji vatrenih sljedbenika HSS-a. Rođen je u vrijeme predsjednika HSS-a i vođe hrvatskog naroda dr. Vladka Mačeka, a nešto prije Mačina rođenja preminuo je osnivač i prvi predsjednik HSS-a Stjepan Radić.

Kako je u mnogim prilikama Mačo sam pripovijedao, kada se rodio, pored njegove kuće održavao se sastanak ogranka HSS-a, a otac mu je okačio značku HSS-a na platno u koje je bio umotan kao novorođenče i otada je član Stranke. Petero kumova HSS-ovaca nosili su malog Maču oko Vranjica uz povike, a ime Vlado dobio je po Vladku Mačeku. Po Mačeku je dobio i svoje drugo ime „Mačo“.

Vlado Grubić je izdanak stare vranjičke obitelji Grubića, a po majčinoj strani bio je u najbližem srodstvu s don Franom Bulićem, velikanom hrvatske arheologije. Njegova ljubav prema spomenicima hrvatske kulture i hrvatskog naroda bila je svakodnevno vidljiva. Kada bi Mačo nekog svog gosta vodio u svoj voćnjak koji se nalazi odmah do iskopina stare Salone, kojeg je brižljivo i marljivo održavao, gostu bi uz smokve i masline pokazivao i iskopine drevne Salone.

Svoj radni životni put započeo je u blizini svoga doma, ali život ga je odveo u Bavarsku, gdje je puna tri desetljeća radio kao visokokvalificirani majstor u automobilskoj industriji. Bio je aktivan i u njemačkim sindikatima, uvijek aktivan borac za prava radnika.

U Njemačkoj je upoznao i svoju doživotnu suputnicu. Oženio se Nadom, vjernom i požrtvovnom ženom, rođenom Podravkom koja mu je do kraja života bila oslonac i podrška, uvijek puna razumijevanja za njegovo nesebično davanje HSS-u, zbog kojeg je mnogo i često izbivao iz svoga doma. Njegova Nada je napustila siguran i dobro plaćen posao u Njemačkoj i došla u Vranjic kako bi se brinula o Vladinoj staroj majci i njihovoj djeci, a Vlado je ostao raditi u Njemačkoj do mirovine. Vlado i Nada imaju tri kćeri, sve tri na ponos svojih roditelja. Danijela, Gabrijela i Katarina završile su fakultetsku glazbenu naobrazbu, rade kao glazbenice i glazbene pedagoginje. Svoj dar i ljubav za glazbu nedvojbeno mogu zahvaliti svome ocu, jer Mačo je bio čovjek nevjerojatnog sluha i glasa. Sjećat će ga se još dugo godina svi oni koji su ga imali priliku slušati kako pjeva, posebno oni koju su ga slušali kako pjeva u zboru na misama u vranjičkoj crkvi. Ne čudi da je cijela crkva zaplakala kada je župnik na misi priopćio župljanima tužnu vijest da Vlado Grubić – Mačo više nije s njima na ovome svijetu.

Mačo je u Münchenu, još u vrijeme kada je HSS bio u domovini zabranjen, u vrijeme kada su zbog stranačke aktivnosti mnogi članovi i pristaše bili pod grubom represijom vlasti, surađivao s članovima HSS-a u emigraciji. Odmah po obnovi javnog djelovanja HSS-a u domovini, uključio se i nesebično doprinosio. Isto je bilo i kada se, tek proglašena samostalna Republika Hrvatska, našla pod udarom agresije. S drugim Hrvatima i hrvatskim rodoljubima sakupljao je pomoć i priloge koje su potom slali u Hrvatsku.

Obnovljenoj Hrvatskoj seljačkoj stranci pomagao je na razne načine. Mačo je jedan od onih rijetkih radišnih i angažiranih primjer, koji su svjesni da politika braće Radić nisu samo velike ideje nego i nesebično konkretno davanje sebe.

Mačo je od početka 90-tih godina do svoje teške bolesti često dolazio u Središnjicu HSS-a. Niti jednom Mačo ne bi došao, a da nije donio neku sitnicu. Donosio je i darovao ono što je nedostajalo, imao je osjećaj za konkretne potrebe i znao je kako se s malo sredstava može organizirati život.

Uz njega je uvijek bio njegov fotoaparat. Po njemu i njegovim fotografijama svi ga znaju i pamte. Fotografija je bila njegova ljubav, njegov hobi, ali i njegov način na koji je promatrao političku suvremenost svog HSS-a. Bilježio je neumorno sve događaje, skupštine, susrete, proslave i ako je istina da „slika govori više od tisuću riječi“, onda je Mačo svojim fotografijama ispisao enciklopediju HSS-a kroz posljednjih gotovo 30 godina. Svojim fotografijama i sakupljenim materijalima uvijek bi za neku obljetnicu upriličio malu prigodnu izložbu i tako sve podsjetio na hrvatsku narodnu svijest i ostavštinu koju je tako duboko osobno osjećao i proživljavao.

Kada je Hrvatska seljačka stranka 2008. godine obilježavala 90. obljetnicu atentata u beogradskoj skupštini na prvake HSS-a i smrt Stjepana Radića, u Središnjici HSS-a u Zvonimirovoj ulici bila je priređena velika izložba. Najveći dio eksponata na toj izložbi bili su eksponati koje je Vlado Grubić – Mačo sakupljao godinama i njegovom je zaslugom ta izložba bila tako velika, raznolika i životna. Mačo je sakupljao fotografije, knjige, novinske članke, sitne predmete, a posebno je upečatljiva njegova zbirka znački iz bogate stranačke tradicije.

Imao je poseban odnos prema Stranci i kada bi bio čime nezadovoljan, znao bi grmjeti svojim temperamentnim dalmatinskim glasom, uvijek ljut na one koji ne daju od sebe dovoljno, a na to je imao pravo, jer je uvijek davao od sebe više, a zauzvrat nije tražio ništa. Tražio je tek da se poštuje žrtva onih koji su za ideju dali sve što su imali.

Mačo je imao poseban odnos prema mladima u HSS-u, uvijek ih je bodrio i poticao, redovito se odazivao na sve događaje na koje su ga pozivali. Naravno, uvijek sa svojim fotoaparatom, kojim je bilježio mnoge uspomene i svjedočanstva o nekim generacijama od kojih se, kao i od svake generacije, mnogo očekuje.

Imao je poseban odnos sa stranačkim veteranima, onim starim članovima HSS-a koji su Stranci bili i ostali vjerni još iz vremena prije Drugog svjetskog rata. Surađivao je sa svim predsjednicima i počasnim predsjednicima HSS-a. Pisac ovih redaka sjeća se susreta na kavi na uglu Tomašićeve i Lopašićeve ulice u Zagrebu, kada je pokojni počasni predsjednik HSS-a dr. Josip Torbar spomenuo kako želi još za života napisati knjigu u kojoj će spomenuti sve osobite ljude koje je susreo tijekom svog dugog i bogatog života. Rekao je kako će Mačo biti spomenut u njegovoj knjizi s osobitom pažnjom. Da je knjiga napisana, riječi dr. Torbara o našem Mači, bile bi ovdje navedene kao citat i svjedočanstvo da su najznamenitiji i najzaslužniji članovi HSS-a cijenili rad i osobu Vlade Grubića – Mače. Tko zna, možda se jednom nađe izgubljeni rukopis dr. Torbara, možda ćemo imati priliku čitati te riječi davno izgovorene, zapisane kako bi ostale u svijesti svih koji ostaju nakon njih. I to sa zadaćom da nastave gdje su oni stali, da svatko doprinese koliko i kako može, a sve to za dobrobit svog hrvatskog naroda za koji se Hrvatska seljačka stranka uvijek borila.

Dragi Mačo, na 13. dan u mjesecu ugledao si ovaj svijet, na 13. dan u mjesecu od ovog Svijeta si se  oprostio, dva mjeseca prije svog 82. rođendana.

Dragi naš Mačo, neka ti je laka hrvatska zemlja i doviđenja u vječnosti!

Vjera u Boga i seljačka sloga!

U Zagrebu, na Velu Gospu 2017.

INFORMACIJEKONTAKTKARTA

HRVATSKA SELJAČKA STRANKA

Ulica kralja Zvonimira 17
HR-10000 ZAGREB
e-mail: hss@hss.hr

PODACI

OIB: 56890881647
IBAN: HR6523600001101314696
SWIFT: ZABAHR2X

TAJNIŠTVO

t: +385 1 45 53 627
t: +385 1 45 53 624
f: +385 1 45 53 631

  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.